Tko nikad ne putuje, živi život pun predrasuda – rekao je Carlo Goldoni. S mislima ovog talijanskog dramaturga slažu se i učenici našeg doma za koje je 23. 9. organiziran izlet u Nacionalni park Krka.

Na putovanje smo krenuli ranom zorom. Autobus je stigao ispred Doma gdje smo se svi okupili. Vremenske prognoze su bile dobre, učenici spremni za cjelodnevni izlet i već prije 6 sati smo bili na putu prema jugu. U autobusu nije nedostajalo zabave: pjevalo se, igrale su se igre, no ipak smo napravili nekoliko stanki putem da protegnemo noge i pojedemo fine sendviče.  U 11 sati smo stigli pred ulaz nacionalnog parka gdje nas je iznenadila ugodna svježina zelene prirode i toplo sunce – savršeno vrijeme za razgledavanje i šetnju parkom. Najprije smo razgledali Skradinski buk,  brojne slapove svih veličina koji svojom bukom i ljepotom nikog nisu ostavili ravnodušnim. Od vodičice smo naučili i to da slapovi nemaju samo geografsku već i povijesno-kulturalnu važnost.

Nastavak naše avanture slijedio je na brodiću koji nas je sve poveo uzvodno rijekom Krkom. Zaustavili smo se na otoku Visovcu na kojem smo razgledali crkvu i samostan. Osim što nas je Visovac očarao svojom ljepotom i osebujnošću naučili smo i to da je crkva na ovom otoku jedna od tri na svijetu koje imaju dvostruki oltar.

Brodić nas je zatim odveo do Roškog slapa. Imali smo prilike prići vrlo blizu slapu pa su svi odmah izvadili svoje mobitele kako bi poslikali glavnu atrakciju – dugu koju su stvorili sunce i tisuće padajućih kapljica. Kako je već bilo kasno poslijepodne, zaustavili smo se na obali u blizini Roškog slapa da bismo još malo uživali u zelenilu. Vremena je bilo za piknik, šetnju pa čak i penjanje stazom do Oziđane pećine.

U ranovečernjim satima vratili smo se brodićem do ulaza u park gdje nas je čekao autobus. Sretno smo se vratili u Križevce s vrijednim suvenirima, a to su uspomene s putovanja.